Prica se kako se poneko za rat sprema. Mislim da je sasvim dovoljno spremiti se za zimu. Mada, kazu da nece cemu bit’. A ko je vidio dobrog rata kad’ je zima losa. Misleci na ovaj kontinent. Ha? A i ako se zarati, ja cu se braniti i boriti protiv svih svjetskih zala sa umjetnosti i sa sigurne udaljenosti. Organizirace izlozbu mojih fotografija iz mirnih dana, na kojima se jasno vidi kako po carsiji zajedno setucka dopicnjak i lijepo pokrivena lijepa djevojka. Jasno ce se vidjeti taj urbani i revolucionarni duh djaka progresa u zagrljaju sa snaznim vjernicima nakon tek zavrsenog kvir festa. Prvo pa musko. Ili zensko…Ili oboje. Vidjece se ta otvorenost uma mladih nam bracnih parova gdje svaki od njih rukom podrzava jos jednu guzu. Jasan ce bit taj zar za radom i obnovom u ocima mladih profesionalaca nakon 12 sati rada i jos jednog smanjenja plata. Cisto ko dan vidjece se kajanje ljudi koji su svega moguces loseg ucinili. I to mora neko da pokaze. I nas glas morati ce se ponovo cuti nadaleko. A ne moze putem radio amatera ili satelitske veze. Nit’ na prazan stomak.  Znate.