Svi vole mladost. Uzivaju u mladosti, voljeli bi da traje vjecno, valjali bi se u njoj. Mladost nam je obecanje zdravlja, energije skoro pa neiscrpne i otkrivanja. Moji prijatelji, neki stidljivo a neki otvoreno, listom papaju vazduh iza jos uvijek tinejdzerki ocima punim zategnute koze. Pokusavaju se sjetiti osjecaja od prije 15 godina kada je sve oko njih bilo glatko, iako ucestalo izgladnjelo ne po licnom izboru. Ne okrivljujem svoje muske prijatelje koji jureci ulaze u svoju srednjovjecnost. Ma, jok. Shvatam ih u potpunosti. Moj strah od starenja i panika za svakim danom vrat mi okrece prema mladosti punoj obecanja. Nesto malo konzervativnija i u svakom slucaju unutar zakonskog okvira. Gladni da nauce, ocekuju dubinu i iskustvo. Ocekuju tajne svemira koje se otkrivaju sa godinama. Ne mogu ni pretpostaviti da im na uvce sanuti ne mogu nista sto oni vec ne znaju. Mudrost je preskocila generaciju te nas je zapustene godinama natjerala da ucimo sto smo vec trebali znati. Ono sto naucih, mogu se samo nadati da nikome nikada nece trebati.
Vremenska prognoza: u Africi vruce, ovdje nije.