Prema svim etabliranim profuknjackim standardima, pravo sam fina cura. Lajem upravo obratno i potkrade mi se kakav fufasti stav ali, onako iskreno cak i prema lokalnim east west standardima, sam kvazi zacepljena. Obrtanjem okolo shvatam da sam jedna od rijetkih pa ako ne i jedina koja nema svoje seksilis(h)te. Nikome se ne obracam za guzopoziv. O tome valja li to ili ne, drugi put. Ne bih sada (ne)moralisala. U ovom momentu okupirana sam odgojem. Roditelji su ulozili ogroman trud i sredstva da me odnjeguju ispravno. Fokusirajuci se na ocekivanja, shvatam da su me odgojili filmovi. I rat. Ocekujem sok i eksploziju uvijek i u svemu. Ocekujem hemiju koja se moze rezati nozem i prvi pogled koji ce mi sve kazati. Mnoge fine i dobre djecake poslah na njihov sretni put dalje i drugoj jer mi nisu podarili ekstazu kakvu vidim na licima zena na malim i velikim ekranima. Ocekujem taman misicno ojacanog vojnicinu, sa dvadeset godina obrazovanja, koji je okrutan kada treba biti a mehak u srcu i voli do smrti. Ocekujem odanost i vjecnu ljubav uz salatu avanture, skoro ekstremnih sportova i dosta putovanja. Ocekujem vikinga sa prstima u pop kulturi. Naravno, sarmantnog i da je provala. Sa dubokim i znacajnim pogledom. Mislim da je ovo pravi momenat da si kazem odjebi.