Ljudi piju iz raznoraznih razloga i razlicitih povoda. One koji izvuku deblji kraj iz romanse sa alkoholom, zovemo alkoholicarima. Sta tjera ljude da ponavljaju iskustva povracanja, bolovanja, provaljivanja, povaljivanja, valjanja, svadja, tuca….svu tu fizicku bol i jutarnji stid? Sta tjera ljude da nikada ne nauce svoju mjeru? Da je namjerno ignorisu i nizaju slonovske mamurluke? Nema tog alkohola koji ce losu vijest pretvoriti u dobru. Mislim da cu naci druge oblike samokaznjavanja, tipa gledanja Baywatch-a i vremenskog slaganja promjena na Pamelinim grudima.
Dovoljno sam odrasla da mogu pricati gluposti i trijezna.
http://www.youtube.com/watch?v=nnGyH-EV6iE 😉
mater mu, meni je moj alkoholizam tako prirodan i nejak i prirastao srcu da ga gotovo i ne dozivljavam kao alkoholizam, ja svaki dan popijem po malo, klipacu do dvije, travaricu do dvije, nikad razvezano/zavezanog jezika, nema povracanja, nema mamurluka, nema mucnina, nema nista :)::):)
dj crnjak, dje me nadje….
umorni, e vidis ja sam ti totalni amater
netko pijan, lakse zivot odrobija …
ja se dva puta godisnje napijem, ali se bas napijem. recimo da sve to godisnje prosjecno pijancenje skupim u ta dva puta, da kotarisem normu 🙂
upitan karakter, da…mogu to koristiti kao izgovor :)))
kuuler, pa nije ni to los sistem…da ne kazem ekonomican 🙂
Pijem da uzivam a ne da patim 😉