U hotelu na kraju grada, nalazi se najmanji bazen na svijetu. Naivna i nenevina heriona, uputi se k bazenu, zatrovana laznim informacijama te onemocala od podmetnutog joj "mochaccina" koji je  – a to sada zna – pravljen od miljackine vode.

U najmanji bazen uletila je hrabro, zeljna hidromasaze i opceg dodira vode. Nevazna joj je bila repeticija dva mahanja, tam’ i vam’. Nevazno jer, bila je sama. U vodi.

Dozvolila je si malo lijenosti, te je mirovala i zatvorila oci. U uvce joj udje malo vode pa nije odmah bio jasan taj nagli, grubi potres. Ubrzo je shvatila da se radilo o pozdravu i upadu muske nelijepe gromade. Dezorijentisana invazijom, progutala je vodu kojom joj je gromada zapljusnula kao signal druzenja. Hitro je razmotrila opcije: praviti se strancem, prdnuti… Vrisati nikada nije naucila. Bjezanje nikada nije opcija. Gromada je kruzila kao gladna pirana. Minijaturni bazen nije omogucavao zeljeno odstojanje.

Gromada je pljuskala sve blize i blize. Komunicirajuci glasno ali, nejasno na maternjem jeziku heroine. Sve sto je uspjela razumjeti su rijeci: sama, shto, trkati, hehehehe.

Heroina je cjelokupnu situaciju brzo nasla vrlo zamornom. Zaplivala je od gromade i vidno namjerno ga snazno nabila nogom.

Izgovorila je: "Ovaj bazen je premali za oboje" te spretno otklizala do svlacionice lagano se puknuvsi o vrata.