Dok sam teturala pod suncem nam jarkim ovijeh dana, netom izasla iz taksija mnogo ludja vec sto sam usla, shrvana pricom o skorom kraju svijeta, shvatila sam da papka u sebi treba upoznati, prigrliti, zavoliti i dozvoliti mu da dosegne svoj maksimum. Tek nakon sto se papak unutar oslobodi, ociscen zagadjenosti putovanja po svijetu, upoznavanja drugih kultura i svih tih "otvori svoj um" sranja, moze se postati jedno sa okruzenjem. Tako se otvara put medjusobnom uvazavanju i cak ljubavi. Ne pisem samo o nasem duhu papka, pisem o svim papkoduhovima svijeta. Svaki grad, svako selo i zaseok svog papkoduha ima. Pojedinacni papak duh je samo dio globalne papkoduhovine. U pitanju je duh papka koji, na primjer, voli stilizovano podjebavati, socno psovati, ignorisati red, ugrozavati saobracaj i postavljati higijenske izazove komunalnim preduzecima. Dakle, zivjeti slobodno. Kako se nas duh papka razlikuje od duha papka bilo gdje u svijetu, ukoliko ste istom imali priliku svjedociti? Nikako! Prihvatanjem papka u sebi postajemo istinskim dijelom globalnog sela u kojem razlike ne postoje. Fizkultura je jedina kultura a majstorstvo rijeci dostize svoj vrhunac. Nesuglasice se rjesavaju efikasno a jaranstva su prava. Budi papak.  Scito te ipsum!