Jednom neprilikom, zaspala sam u njujorskoj podzemoj. Hodala sam po gradu skoro deset sati. Blejala u ljude kao luda. Pokusala sam se najesti sarenila insanskog prije povratka u monotoniju. Ljudi vaki, ljudi naki. Kineska cetvrt, talijanska cetvrt, centralni park, ….Nasekirala sam se u Starbucks-u pravo jer me izbor umorio. Odmorila sam se u nekakvom restoranu u kineskoj cetvrti, jer je teta koja tamo radi izabrala sve za mene. Samo sam kazala "no pork, please". Onaj keksic na kraju mi je porucio "corner is not a dead end" . Za naznakama paranoicnog monologa, usla sam u metro i pocela se voziti. Guzve nije bilo, sto je dobro koliko i lose. I zaspala sam. Trznula sam se kao udarena jer sam sama sebi u snu sapnula: "znas li ti gdje ces". Gotovo unesen mi u lice, postariji gospodin stila zivota oslobodjenog imovine mi je rekao: "nipping of a dream isn't kosher" – sto sam si prevela kao: "grickanje sna nije kosher".  Ni sama ne znam kako, izasla sam na stanici na kojoj sam i trebala izaci.