nema potrebe za ogromnim umnim i monetarnim investicijama. Putovanje kroz vrijeme od vas trazi samo da malo uprljate ruke. Dovoljno je zaboraviti platiti racun za struju te, shvatiti da nemate nista cisto za obuci jer ste se pouzdali u tzv. "sutra cu" pristup zivotu. Pomenuti splet okolnosti vas neminovno vodi ka pranju vesa na ruke. U mraku. Baterijo, toteme moj, hvala ti!
This Post Has 4 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
dobro je uvijek imati i koju svijeću… posebno ako ti struje redovno iznenada nestaje, iako uvijek na vrijeme (pa i prije vremena) plaćaš…
to kod tebe je opet na neki način “slobodan izbor” :))
u svakom zlu neko dobro, ha? 🙂
crnjak, to je kod mene slobodno neodgovorno ponasanje :)))
somebodyelse, jes’ moze baterija biti dobra – visestruka primjena da da
hahaha zato kod mene nikad nema to: sutra cu
odmah ili sad
:)))