Jos jedan film na temu: propustila je posljedni voz – upravo pogledah. Nije novi ali je jedan od mnogih, sto davnih sto skorijih ostvarenja. Bitno je da su komedije, inace bi krvi bilo. I ovaj put je k'o fol divlja izgubila bitku za covjekom svoga zivota od k'o fol pitome. Iako "divlja" jasno oslikana putem cure lude, duge, neobuzdane crvene kose a "pitoma", naravno, uredno pocesljana plavka, sve mi se cini da se otela stvarna narav ispod kosa. Plava je Crvenu pricepila na svakom crvenom koraku. Ni par dana da prodje, a skorotridesetogodisnja crvena preda vezu gradjenu cijelu deceniju djetetu od jedva dvadeset godina. I to uz izvinjenje i suze. Pokajnicki a nezasluzeno. Poruka filma, u stvari, bijase da je crvena zasluzeno najebala i ostala sama. Jer je cekala, proslo njeno vrijeme, previse izbirljiva, zivac, ters, stalno u hlacama i ne ceslja se. Decenijski prijatelj i shemarosh obavijesti crvenu da se zeni i tu ona shvati da ga voli i zeli za sebe. Otputuje da ga nogama obgrli i prizeni lose folirajuci da je dosla kao kuma. Naravno, sve je pogresno odigrala, jer je nespretno zlobna, a plavo dijete je uvijek bilo korak ispred nje. Gledalac, u stvari, treba da zali histericnu crvenu i da se nada kako ce do kraja filma doci tobe. I priznati da je bitka izgubljena u startu. Jer je jasno. Odmah. S jedne strane crveni histerik a sa druge disciplinovana, mirisna, plava, beba patka. Ne kontam kako pobjednik u ovoj igri moze biti vristece dijete koje nosi oslikane haljinice i skakuce k'o da je na kokainu. Ne moze to biti normalno. Cak sto vise, bolesno je. No, plavka je ucinila pravu stvar. Izjavila je da se predaje, stavlja se u ruke svog buduceg. Njena buducnost postaje njegova. Kakva lazna kapitulacija. No, ipak sam ja crvenkina starija sestra koja nista nikada na vrijeme nije skontala.