Obukla sam svoje svecano odijelo i krenula na glasanje. Godinama glasam u svojoj staroj osnovnoj skoli. Prigodno, smatram. Jos uvijek glasamo u nadi da ce na vlast doci ljudi sposobni da zadovolje nase osnovne potrebe. U redu je da se takva glasanja realizuju u osnovnoj skoli. Kada je politika u pitanju, i glasaci i politicari su jos uvijek elementarci. Uskoro, nadam se, glasacka mjesta bice u srednjim skolama, pa na fakultetima, pa ANU BiH….U tome, vec ce se birati intergalakticki parlament a goruce politicko pitanje je da li treba koristiti cuke za ispitivanje crvotocina u svemiru, te da li roboti trebaju uciti po istom nastavnom planu kao i humanoidi.

Moje glasacko mjesto je, ocito, bilo pusto satima jer su uposleni pregovarali ko ide po petu kafu dana, a posmatraci su posmatrali pregovore i prolazili kroz nikotinsku krizu jer nisu zapalili cigaretu pet minuta.

Glasala sam hitro, 50% po intuiciji a 50% prema rezultatima monopregovora. Zaboravila sam licnu, pa sam se vratila u kutiju. Posmatraci su se pogledali, te citanjem misli ustanovili da se ne radi o krsenju izbornog procesa.

Potom sam kupila somun i kolu.