Cudni su putevi frustriranih. Jedan je osvetoljubivost. Za najsitnije i normalne reakcije drugih. Posebno uzasavajuca je osvetoljubivost muskarca proizvedena odgovorom "ne" suprotnoga spola. Oni normalni, pametni, sigurni u sebe, nece se mnogo crnjaciti. Nastavice dalje. Oni drugi, ne tako pametni, sa manjkom samopouzdanja i viskom ega, ce zamrziti osobu koja ih je odbila.

Znam, odbijanje jeste licno. Ljubavni, romanticni, seksualni interesi se odbijaju, uglavnom (ne uvijek), jer osoba koja je predmetom interesa nije zainteresovana. Nije zainteresovana jer ne osjeti privlacnost, hemiju i/ili ne vidi nista interesantno u drugoj osobi. Ali, sta sada. Desava se i najboljima. Kao sto rekoh, normalni ljudi znaju kako nastaviti dalje na zdrav nacin.

Ne tvrdim da zene reaguju zdravije od muskaraca. Jednostavno, desava se rijedje. Zene rijedje preuzimaju inicijativu a i rijedje cuju "ne" za odgovor.

Odbijeni a nenormalni, sa manjkom samopouzdanja a viskom ega, reaguju nepredvidivo. Vracaju se u mentalni sklop osnovnoskolca i ponovno osjete bijes kakav su osjetili nakon sto je curica iz razreda sa gadjenjem pobjegla kada ju je prvi put pokusao poljubiti, a onda ispricala svima kakav je on kreten. I hvataju se prvog alata, prve prilike da uvrijede, povrijede, ostete tu curicu, kasnije djevojku, kasnije zenu.

Najopasniji su samoproglaseni fakeri. Oni koji smatraju da su nasli sistem zavodjenja. Oni koji misle da ce nekoliko formula zadovoljiti svaku. Oni koji misle da jal’ prozovu, eto nje na koljenima. Kad’ formula iznevjeri, sve pada u vodu. Jer, valja se potrudit’, valja upoznati osobu, valja nauciti kako prici. Za samoproglasene fakere, niti jedna nije vrijedna ovakvog truda. Ili, mozda tacnije: ne znaju kako. Eto bijesa. Budi se osvetoljubivost. Sta je to ako jadno nije.

Svaka cast pravim fakerima. Njima je zavodjenje u krvi. Naci se sistem za svaku koja ih zanima. Potrudice se. I bice nagradjeni.