Neko se boji visine. Neko dubine. Neko se, ‘pak, boji macaka, cuka ili male djece. Ja se bojim Banke. O da, dugotrajan i tezak je taj strah. Banka me uvijek nadje. Banka mi neprekidno salje prijetece poruke koje zove izvodima. Banka mi svaki mjesec otima pare i to zove provizijom za odrzavanje racuna ili kamatom na prekoracenje. Ja to zovem – reketom. Boravim u drugoj drzavi no, usli su mi u trag. Zove jutrom zaduzeni glas Banke. Javih se jer pomislih: mozda je neko od raje. Kad’ svatih, zestoko vrisnem u sebi a iskuliram glas jer, Banci se ne smije pokazati strah. Banka hoce jos para. Para koje sam ja mudro investirala u vecere i odjecu. Sutra moram u Banku. Pitacu mogu li da platim u domacim kolacima i slatkim osmjehom.