Na ulicama…panika. Hiljade ljudi na ulicama. Semafor je izgubio svako znacenje. Pjesaci po svaku cijenu trce prema hladu a vozaci gube vjeru. Ignoriraju svoje katolicanstvo i krst te se dvoume da li zakociti kada pjesacka budala redovno izfurava dok semafor uredno pokazuje zeleno za vozace. Pokusavaju se dozvati pitajuci se: "a sto bi to Isus uradio u ovim okolnostima".

Zene su izvan sebe od radosti dok muskarci placu kao mala djeca: "ho fame, voglio mangare" (gladan sam, hocu da jedem) vukuci vrece sa novim cipelama, torbama, haljinama, seksi vesom i proklinju dan kada su je upoznali. Jebo Adama sto je jebo Evu.

Djece nema. Djeca su ostavljena sa dadiljama, nanama i dedama. Pored vrucine, opasno je. Niko se ne obazire na drugoga. Guraju se, gaze, grabe…Nevina dusa djetinja nestala bi u ovom haosu.

Hiljadu pitanja, na hiljadu jezika. Trgovci pokusavaju pomoci ali samo na italijanskom, s obzirom da ne znaju niti jedan drugi jezik. Osim naseg. O da, mnogi trgovci poznaju nas jezik. Cesto, onako, kao iznenadjena pitam trgovca: " tu parli bosniaco? (govoris bosanski)". On/ona kao u cudu: "ne, govorim hrvatski" ili "ne, govorim srpski’ ili "ne, govorim srpsko-hrvatski". A na to ja odgovorim: "sada se taj jezik zove bosanski", pokusavajuci umanjiti svoju opstu frustraciju svime i svacime.

Jebes civilizaciju koja se na snizenje svede.