Nekada davno… bas davno…prije nego sto mi je glas zvucao kao uposlenice "hot line" za one preko 60 godina…prije nego sam ispusila 30 000 000 cigareta, prije drine, marlbora, lakija i cudnovatih ratnih cigareta…super sam pjevusila i na uvce slatko saputala. Nekada davno….prije pomenutog, prije moje opsesije sa bijelim lukom, alkoholom i neobicnim zacinima….nisam posjedovala ubojiti zadah  toksicnog karaktera. Nekada davno….kada sam si mogla priustiti frizera ili pak imala zivaca za samoobradu….nisam imala kosu zle macehe tokom procesa transformacije u crnu vjesticu. Nekada davno…dok bas nisam bila OVAKO lijena te se povremeno hvatala kakve vjezbe, nisam izgledala kao hronicno trudna cetiri mjeseca. Nekada davno…kada sam mislila kako zivot cine male stvare te kako smo ovdje da bi uocili svaku ljepotu…te nisam povracala na izjave ljude kako ih budjenje uz cvrkut ptica cini sretnim ili kako ih baca u ekstazu pogled na lisce lagano milovano povjetarcem… nije mi bilo OVAKO dosadno.

Recite mi, koliko treba da platim da povalim sta?