Od kada sam si dijagnosticirala hormonalni poremecaj koji me goni ka muskome polu (trenutno, juzni – pusto/nenaseljeno) te se uselila u svijet radnih ljudi, okruzena sam muskarcima koji se smatraju genijalcima. Nevjerovatno koliko je ovaj simptom samozavaravanja rasiren medj’ muskarcima. Svaki drugi lik kojeg upoznam se smatra genijem. Pa da je ovaj svijet usrecen tolikim brojem genijalaca, kolonija na Marsu bi vec uveliko proizvodila gigantski paradajz. Skontaju koncept derivata, entropije ili jednacine sa dvije nepoznate i eto ti genijalca. Procitaju nekoliko knjiga, spoje dvije misli i smatraju se sljedecim korakom evolucije ljudske vrste. Da li se radi o kompenzaciji svjesnosti male cune? Ili, kratkoga gotovinskog toka?
U redu, samostovanju rispekt i zdravo je da ljudi sebe vole i gotive medjutim, zdravo je i biti u kontaktu sa stvarnosti. Biti svjestan svojih organicenja ne mora znaciti priznanje inferiornosti.
No, dobro, ako im to treba. Neka izvlace rezultate IQ testova i neka se odmjeravaju k'o da cune usporedjuju. Ali, meni je to pravo dosadno.
This Post Has 5 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Stvarno smo grozni…
i meni je dosadno drama,a neda mi se da spavam
😀
ja sam najbolji, ja sam najjaci, ja sam naj pametniji, ja imam moch, Hi-Men hahahaha
A zar giganski paradaj nije s Mjeseca?
Nesto sam pomijesala:P
Cuvaj se.
slažem se – poželjno je biti samopuzdan ali diviti se sebi je nešto sasvim drugo