Kako se igra ova igra?

Jasno je meni da starim. Kalendar mi to kaze, mama mi to kaze, ogledalo mi to kaze. Medjutim, nista mi ne vristi jasnije od prijatelja i poznanika. Svi se sto udaju, sto zene i djecu prave. Nista to meni ne smeta. Ono, kao – vrijeme je: glavni argument. Vrijeme mu je da se zeni, vrijeme joj je da djecu radja. Za sve postoji vrijeme a za ponesto i mjesto. Vrijeme je da se ide u skolu, vrijeme je da se diplomira, pa da se onda nadje posao, a onda da se kupi stan, pa da se uplovi u bracnu luku (sto ce reci nema vise otvorenog mora nit’ za dobro nit’ za lose). Nalazim da je totalno kul sto ljudi respektuju propisane kalendarske norme medjutim, sta ja sada da radim. S kim cu ja folirati da mi je 16 godina? Da se shvatimo, meni nit’ se udaje, nit’ zeni, nit’ mi se djeca prave i nema tog kalendara koji ce me natjerati da uradim nesto sto ne zelim da uradim, jer zivoti su ovdje u pitanju, i to tudji. Ali malcice sam generacijski lonli. Nedavno sam se, recimo, super ispricala i provela sa osobom koja je deset godina mladja od mene. Nasla sam vise zajednickog s tom osobom vec sa vecinom mojih generacijskih prijatelja. To moze ukazivati na moju nezrelost ili pak samo zelju za rahatlukom i zajebancijom sto nije nuzno nezrelo. Pokusavajuci se ponovo ubaciti u "ajde da se upoznamo, ja zensko ti musko" igru, nalazim da su svi zanimlji likovi uglavnom ozenjeni ili kvazi-ozenjeni. Da li to znaci da bi trebala vec poceti nabavljati macke? Kada, kojim slucajem, naletim na nekoga mojih godina (5 gore-dolje) a da nije ozenjen ili u stogodisnjoj vezi, uhvatim sebe kako razmisljam: sta to nije u redu sa ovim. Vjerovatno se ljudi pitaju isto u vezi mene (mada mislim da je ocito).  Prosto odahnem kada mi kazu da su upravo izasli iz stogodisnje veze koja ih je ostavila emotivno razorene i destruktivne za sve buduce. Ono, razumjemo se.
Medjutim, sve da se ih se stotinu poreda ispred mene, ne bih znala sta cu s njima. Jednostavno, zaboravila sam kako se igra ta igra. Nit’ znam da flertujem, nit’ znam da se nesto sada kao zabavljam, nit’ znam kafu popit’ s nekim koga bi zeljela vidjeti golog. Misha mu, sto nije sve k'o sudoku.

Related Posts

This Post Has 7 Comments

  1. Sad ću da vam pričam priču…

    Spuca me crnjak (k'o tebe sad’ – doslovce) prije dvije godine (sad mioje 36)… Sretnem druga mlađeg četiri godine, kaže mi: “Ženim se!” “Nek’ je sa srećom, abla, abla…” ja njemu… “Otkud to?” – pitam ga – “Nisam znao da si u ozbiljnoj vezi?” Sad ide glavno:

    “Ja sam sebi rek'o: ‘Ako se ne oženiš do 30.-te, luzer si!'I, eto… Nađoh finu djevojku…”

    Sad ide još gore:

    Kako mi to hadžija reče, mene presječe po stomaku… Razmišljam kako sebi nikada nisam postavljao rok, i uzrok tome vidim u nedostatku muškosti. Govorim u sebi: “E, svaka mu čast – to je pravi muškarac; odluka, beskompromisna i gotovo! Nikad od mene muškarca, ja takvu odluku ne bih mogao donijeti…” i odem tužan kući, al’ fakat s*eban…

    Happy end:

    Sretnem bivšu tog mog druga… Kažem joj kako se ženi, pohvalim njegovu odlučnost…

    “Adleru, jesi li ti zdrav?” – pita me, ona.
    “Što?” – glupavo pitam ja.
    “Tebi muškost znači odlučnost u postavljanju roka, ali… Šta je s njegovom budućom suprugom? Je li je oženio zato što je voli, ili zato što je sebi zadao rok! Halo, njemu je žena objekat, tebi partner!”

    Uistinu, spasila me! Ne zezam se…

    Od tada… hihihi… Ne brinem se što sam star, a neoženjen…

    Ipak – moj(i) odgovor(i) je (su): “Every story is different!” (Doug Wead)

    “pa da se uplovi u bracnu luku (sto ce reci nema vise otvorenog mora nit’ za dobro nit’ za lose).” – ovo ti je za desetku čistu! Brak je meni početak priče, ne njen kraj! 🙂

    THE DREAM IS EVERYTHING, neko ga ostvaruje lakše, neko teže, zato što, ponovimo: “Every story is different!”

Komentariši