Primjetila sam, doduse ima tome vremena, da je rijec koja se najcesce spominje u vijestima, sto lokalnim sto globalnim: OSUDJUJE. Znaci, osudjuje se. Malo tamo, malo ‘vamo. Osudjuje se povecanje plata parlamentaraca, osudjuje se nevjerovatna glupoupornost gdje. Borovac da se odlijepi od titule gradonacelnice, osudjuje se palestinska uprava, osudjuje se Mugabe, osudjuje se nova kolekcija Alexander McQueen-a. Svi nesto osudjuju, citira se Zola na sve strane. Paaaa, osudjujem eto sada i ja. Osudjujem sto sa mnom hoce da chatuju samo likovi sa kojima ja ne zelim da chatujem, sto me ne zovu osobe koje zelim da me zovu, osudjujem prokletu cinjenicu da sam kokuz, osudjujem kisni april, osudujem sto imam vece sanse da fasujem rak vec platu od 2,000 eura. Osudujem sebe sto nisam dovoljno hrabra da se smijem devolutivnim stvorenjima oko mene. Osudjuem sebe sto ne zelim da vidim svijet onakav kakav jeste. Ali, kao sto rece moj bivsi momak: "to sto ti mislis da smo i dalje zajedno ne znaci da nismo raskinuli". I dalje cekam da mi drugi kazu sta se desava jer da sama sebi kazem istinu, pa ono barem jednom,  napokon bi si priznala da je gospodja Vuk bila totalno u pravu.