Nego, da ja nastavim u duhu kukumavcenja povodom fakta da je moj bivsi nasao sadasnju. Onako realno, zivot ide dalje; vrijeme se ne treba gubiti; najbrzi nacin da se neko preboli je da se zaskoci nego drugi i itd. Ono sto me tjera da placem i da se ljutim je pomisao da ce on uskoro voljeti neku drugu. Da ce nauciti sve o toj osobi. Da ce se brinuti o njoj i sa njom. Da ce znati sve njene probleme. Da ce voditi racuna o svim njenim tegobama. Da ce misliti o njoj malo rijedje vec sto misli o sebi. Da ce ici zajedno na more. Da ce cugati zajedno. Da ce doruckovati, rucati i vecerati zajedno. Da ce spavati zajedno (FUJ!!!). Da ce neka druga u potpunosti naseliti ono sto sam ja ostavila praznim. Da su sve one vazne stvari koje smo mi dijelili sada potpuno nebitne. Da sam ja u njegovom zivotu nebitna, neki sporedni igrac, ime koje se slucajno pojavi u razgovoru koji ce njoj biti neprijatan. Dobila sam otkaz iz njegovog zivota. Slican osjecaj gubitka kao kada vas neko otpusti sa posla i zaposli negoga drugog. Iako ste rintali i ostajali do kasno i dali sve od sebe da posao odradite dobro, brzo i bez gresaka noga vam je. Ili ako ste u sportu pa vas izbace iz tima. Neko vas naslijedi iako ste mislili da ste nemoguci za zamjeniti. A onda je jasno da nema nista lakse. Da je svako u svakoj ulozi zamjenjiv, mozda ne u potpunosti ali skoro.
This Post Has 11 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
ma nije to tako crno… moze biti i crnje 🙂
ajde cik pa to reci Wesley Snipes-u :))
” Ili ako ste u sportu pa vas izbace iz tima. Neko vas naslijedi iako ste mislili da ste nemoguci za zamjeniti. ”
a ti nastavi sa drugim timom i osvoji zlato …
Ofucana frazetina,……definitivno ne smiruje i ne popravlja stvari…. aliiiiiii ipak je dobra pa ću ti je reć`: KO ZNA ZAŠTO JE TO DOBRO ili na bosanski “Ko zna što li je to za hair” ili na mahalaški : “Jedan se oteg`o drugi se protego”….Kad sad razmislim ima tih fraza još koliko hoćeš…a sve imaju jedan jedini prevod..bol mora da se preboli i to što kraće to bolje i furaj dalje.
pozzzz
Aime: Kazu “Ne petljaj se u tudu patnju, treba dusa da propati, tako je htjela”
pa ja eto necu ali da podvucem da te uvijek zadovoljstvo citati sa dalekog sjevera.
tako sam i ja govorio… sve do jednom… vjeruj 😉
mila moja, i tebi treba sadasnji makar kao terapija 😉
Neću komentarisati jer postoji ozbiljan rizik da u kontekstu ovoga bloga i komentara na njemu “ispadnem” patetičan! Naime, nije me strah “ispasti patetičan” (jer patetici, koja nije emocija bez pokrića, ne pridajem negativna značenja), više se osjećam nelagodno komentarisati tekst koji me podsjetio na izvijesnu činjenicu da je previše razdvajanja u epohi u kojoj živimo…
Stvarno, previše razdvajanja, previše prekida, previše zamjena, previše onih “(FUJ!!!)” na koje… Na koje gledamo kao na nešto što će proći, a u stvari je teška rana koja ne zacjeljuje tako brzo… I koliko ih samo svako od nas ima…?
I one jesu ovosvjetski džehennem; tek ciničnim i ironijskim govorom o tim ranama, prikrit ćemo stvarnu bol koju čak i vrijeme teško liječi… ovo je odličan post!
Uglavnom se slatko ismijem, čitajući tvoj blog, a sada mi se… E, neću reć’ “plače”, pa crknite! :)))
Opet, Aime… Ima jedna lijepa pjesma, Tracy Chapman “New beginning” koja je, stvarno, ljekovita – uvijek! U pjesmi se repetira stih “Start all over!” Lično, umoran sam od novih početaka, al’ “nema druge”! 😉 Ne dajem tebi nikakav savjet, nego sebi ponavljam šta mi je činiti! 🙂
sve to stoji, al nećeš sad očajavati, bilo prošlo ne ponovilo se
da je bio dobar ne bi bio bivši, samo ti još nije jasno 🙂
ma daaaaj… meni je to kao odbacivanje budućnosti, potcjenjivanje novih mogućnosti…. nemoj biti dušman sebi – možeš ti bolje jer – ako nije prepoznao tvoj kvalitet nek se sladi prekiselim grožđem