Neke stvari se nikada ne mjenjaju. Kao na primjer, one stvari. Nadalje, ne mijenja se osjecaj kada te ostave a onda nadju nekoga drugog. Znate onaj persu filing kao da vam je neko sjeo na pluca i iscupao srce. Prosto magicno. Ostavljeni ste jer je taj neko smatrao/la da moze bolje. Ostavljeni ste a potom je taj neko isparadirao sa osobom za koju smatra da je to nesto bolje. A onda taj neko onako kao prijateljski kaze da se ne trebam porediti sa tim novonadjenim primjerkom plavokose rase jer: "ona nije NUZNO bolja od tebe". MA NEMOJ!!!!! Jedino NUZNO u ovakvom razgovoru je ne reci "NUZNO bolja od tebe". Takodjer, NUZNO je da ga onako prijateljski nabijem nogom tako da vise nikada NUZDU nece NUZNO obavljati normalno. Dok sasvim normalnim smatram svoju odluku da me boli kurac sto nisam dovoljno zrela da budem sretna zbog njega, i dok srce lupa priblizavajuci se srcanom udaru a ruke su mi hladne i znojne, shvatam da vrijeme ne lijeci sve jer sam davno donjela odluku da cu svo svoje buduce vrijeme dati njemu. Potrebno mi je nesto sto ce da izlijeci vrijeme. Neka terapija za vrijeme s obzirom da je moja buducnost totalno iscrpljena mojom proslosti.