Jiba jibi gjize jep

U svrhu bjezanije od peglanja kosulja i kupovine vremena kako bi -fakat bilo vrijeme za spavanje – postiracu. Postiracu da se sve promijenilo a nije nista. Da sam dobro i da nisam. Da mi je dosadno a nekako i nije. Da nista ne radim a radim. Da me gnjavi nostalgija a i nije. Da su mi i kvalitet i kvantitet stvarno postali strani pojmovi. Da i dalje ne citam upustva kako se upravlja svakojakim aparaturama vec probam pa vidim. Da sam slobodna kretati se po sengen zoni sto ne cinim. Da sam od zadnjeg posta procitala cetiri knjige (sram da me bude) od kojih sam tri zaboravila a zbog cetvrte ne spavam sedmicama. Da sam bez vremenske masine vracena 12 godina u proslost, u vrijeme vrhunca svoje vjestine duboke analize ponasanja osoba od emotivnog interesa za prijateljsku mi okolinu. Da skoro pa bez prestanka mislim na svoje prijatelje a niti pisem niti zovem. Da jos uvijek volim bivsega mi moga a moram prestati. Eto.

Related Posts

This Post Has 8 Comments

  1. WOW, vratila se! :))

    “Ne daj se, sve će biti u redu, čitaj knjige, sve će biti u redu, ima i drugih mušakaraca, sve će biti u redu, pusa, cmok, grlim, grlim jako, sve će biti u redu, ma ima, bona, i drugih, sve će biti u redu… ”

    Hm… Mogla bi ovo biti i jedna dobra, nadrealistička, a? :)))

    Pozdrav! 🙂

Komentariši