Nekada je opasno sutiti a nekada je opasno govoriti. Desavaju se situacije na koje je neophodno reagovati. Takodjer, desavaju se situacije koje je neophodno, da tako kazem – diplomatski obraditi. Kada primjeniti reakciju a kada diplomaciju? Da li je moguce kombinovati reakciju i diplomaciju u jednu megadipakciju? Pristup koji omogucava da se uvijek ucini i kaze kada se treba ucinit i reci i na nacin na koji se treba uciniti i reci. Ne znam prepoznati razliku i ne znam iskombinovati megadipakciju. Zbog toga, obicno najebem. Sutim kada ne treba da sutim. Reagujem kada ne treba i kako ne treba. To je problem. Narocito kada se tome doda potreba da se svima svidim. Mada, sa godina, ta potreba se nekako smanjuje. Nemoguce je ugoditi svima a pri tome ne ubiti sopstveno dostojanstvo. Nemoguce je ugoditi svima.
S toga sam odlucila reagovati svaki put kada za to osjetim potrebu. Uz primjenu samoregulacije intenziteta vriska. Jer smatram da je ipak opasnije sutiti, pa da je ne znam kako opasna masa misica i moci ispred mene.