Proslo je pet sati. Gledacu na sat do 10 do 6. Onda cu poceti polako da se spremam i jos polakse cu odsetati do izlaza kako bi provukla iskaznicu tacno u 6.

Potom cu ugledati autobus i krecuci se prema njemu, zapaliti cigaru jer nisam mogla zapaliti skoro cijeli dan. Gutajuci dim, zamolicu vocaza autobusa da me saceka. Mozda ce htjeti a mozda i nece. Zavisi koliko je nategnut. Uglavnom hoce.

Kada izadjem iz autobusa pitacu se zasto idem kuci, zasto ne ostanem malo vani, u nekoj kafanici i popijem spritz i/ili tekilu. Ubrzo cu sebi odgovoriti kako mi je mrsko i uputiti se na jedna od tri mjesta: picerija br.1, picerija br.2, doner.

Po kebab mi ja najdraze otici pa cu vjerovatno zavrsiti tamo. Cekacu 5 minuta i pricati sa gazdom. Intenzivno, iako se nista ne kontamo. Njegov italijanski je svakako bolji od mog ali to nista ne garantuje. Medjutim, ispricacemo se kao i svaki put. On ce meni nesto reci oko radova na ulici sto sprijecava klijentelu da bez srkleta dolaze na kebab i remeti mu biznis, ja cu njemu nesto reci oko skole, staza, golubarnika (pardon, stana), pomilovacu po glavi jedno od njegovih sedam kcerki, pokupicu kolu iz frizidera, ostaviti mu para i otici. Naravno, pozdravicu se prije nego odem. Iako zivim u golubarniku i okruzena sam pticijim govnima ne znaci da sam se zaboravila ponasati u civilizaciji.

Bicu pravo sretna sto nosim kebab i kolu te cu pozuriti kuci kako se jedno ne bi ohladilo a drugo ugrijalo. Pomislicu kako sam sretna sto je moj golubarnik lociran tako blizu kebab izvora.

Uci cu u svoj golubarnik i otjerati golubove sa terase u nadi da gomila govana nije narasla do te mjere da komsije vide. Zatvoricu vrata terase i otici cu na svoje sretno mjesto u glavi te u nekoliko zalogaja pozderati kebab i u nekoliko gutljaja popiti kolu. Podrignucu.

Hitro cu da skinem odijelo i necu uopste voditi racuna da li ce se izguzvati. Uvuci cu se u muske bokserice i zastacu da promotrim noge. Pomislicu da je vrijeme za depilaciju ali necu nista uciniti po tom pitanju. Bice mi zao razbiti harmoniju muskih bokserica i dlakavih nogu.

Satima cu traziti mrezu kojoj se mogu privaliti na gratis internet. Mozda uspijem a mozda i ne. Provjericu email. Pokusacu skontati ko mi nudi mrvice a ko cijeli komad hljeba. Procitacu nekoliko stranica knjige koju istinski zelim da procitam, jer smatram da bih trebala ali mi se ne da.

Utovaricu pticija govna u vrecu. Brzinski cu navuci farmerke i izvuci se iz zgrade kako bi se rijesila govana. U kontejner za otpad koji nije bas za reciklaze. Osim ako sta novo ne smisle. Ili vec ima nesto a ja ne znam.  

Razmisljacu o nerealiziranom planu za taj dani. Reci cu sebi, od sutra ima da promjenis sistem.   

Uopste mi nije svaki dan isti ali, uopste!!!!!!!!