Neko vecer, dok sam cekala prijatelja da se pojavi na ugovorenu konspirativnu razmjenu izvorno upitnih filmova, desi se jos jedan od mnogogomilnih neobicnih susreta. Naime, bilo je oko osam sati navecer. Vrijeme aperitiva se blizilo kraju dok je pijancenje pocinjalo.
Sjedila sam na velikoj klubi. Pored mene, s obje strane, sjedili su ljudi – sami – u stanju cekanja – kao i ja. Velika klupa locirana je pored velikog bara ispred kojeg je stajalo milion ljudi.
Jedna bakica se setuckala okolo. Malo lijevo, malo desno, pravo pa nazad. Okretala se zbunjeno i dugo. Jednu minutu je provela ispitivajuci pogledom tlo. Pomislila sam da nije nesto izgubila. Cak sam se pripremala pomoci u potrazi. Medjutim, drugu minutu provela je ispitivajuci pogledom nebo. Sta god da je trazila gore, tu joj nisam mogla pomoci. Uprativsi pomenuto, hitro sam okrenula glavu kako nam se pogledi ne bi susreli, nakon sto ne nadje ono sto trazi gore. Cak sam uzela i mobitel i pisala imaginarni sms. Znaci, poduzela sam sve mjere predostroznosti.
Medjutim, uzalud. Pored svih ljudi koji su sjedili sa moje lijeve i sa moje desne strane, pored svih ljudi koji su stajali ispred bara, bakica je odlucila meni uputiti svoje pitanje – KO ZVONI? Polako sam podizala pogled sa imaginarnog sms-a nadajuci se da, kada pogled napokon podignem, ona ce se u stvari obracati nekome drugom. Medjutim, stajala je ispred mene, zbunjenja i istrazivackog duha moleci me za pomoc u identificiranju zvonjave. Znam da moje znanje italijanskog jezika nije ni blizu potpunog i da su nesporazumi vjerovatni ali, ovo sam razumjela. KO ZVONI? Opet me upita. Odgovorih: Mislite na neciji mobitel? Cujete neciji mobitel? Ne znam zasto sam upravo to pitala, samo sam si otvorila put uzaludne dedukcije… NE, NE, NEEEE – NEKO ZVONI, NEKO OVDJE ZVONI.
Odgovorila sam: Gospodjo, vrlo je moguce da ja zvonim. Hmmmm, da gospodjo, sada sam vec sigurna da ja zvonim.
Ljudi oko mene su se smijali, mislili su da se radi o nekoj posalici. Gospodja je klimnula glavom, osmjehnula se i udaljila, sada vec potpuno mirna i prava. Ja i dalje zvonim. Javila bi se ali ne znam kako.
mozda si trbala toj gpspodji reci da se javi :))
mislim, dok je jos bila tu :)))
Prvo treba da se vratiš na ono isto mjesto i pronađeš dugmić, gumbić… uglavnom malu tipku zelene boje. Pritisneš ju i kažeš Pronto! Ako to ne upali onda… odeš do prvog servisa pa nek se oni pobrinu za to.