Nikada nisam osjecala usamljenost. Vjerovatno jer sam rijetko bila sama. Ono, priznajem, sama se sankcionisem sakom u glavu, zivjela sam sa roditeljima trideset godina i cinim sve sto je u mojoj moci da se to ponovo ne desi. Ako bude trebalo, postacu alkoholicar i zivjecu ispod nekog mosta. A ima ih sada udobnih. Medjutim, zadnjih mjeseci jesam sama i svidja mi se. Dobro se zabavljam, nikada mi nije dosadno, kada pozelim da se posvadjam – posvadjam se sama sa sobom i to vatreno. Mazim se, pazim se, hranim se, pricam si zanimljive price i generalno dernecim. Danas sam osjetila usamljenost na 15ak minuta. Tacno mi neko falio. Totalno sam se sjebala. Uzasan osjecaj.  K'o neka napustenost, nezeljenost,  nepotrebnost … Pocela sam da bacam mrvice hljeba po terasi nece li golub svratiti ili galeb pa ce se gugutati nekako. Obicno ih tjeram jer posrase planine po terasi. I govna bi trpila samo da sama nisam. Tada. Proslo kako doslo. Sada sam sama, i ponosito lizem si rane ranije patetike.

Posto mi se ne jutubise, evo rijeci kralja:

Well, since my baby left me,
I found a new place to dwell
Its down at the end of lonely street
At heartbreak hotel

You make me so lonely baby,
I get so lonely,
I get so lonely I could die

And although its always crowded,
You still can find some room
Where broken hearted lovers
Do cry away their gloom

You make me so lonely baby,
I get so lonely,
I get so lonely I could die

Well, the bell hops tears keep flowin,
And the desk clerks dressed in black
Well they been so long on lonely street
They ain't ever gonna look back

You make me so lonely baby,
I get so lonely,
I get so lonely I could die

Hey now, if your baby leaves you
And you got a tale to tell
Just take a walk down lonely street
To heartbreak hotel

Usput, moja nova imejl adresa je patetika@samasjebananevoljena.com