Ne pamtim bas najbolje brendove, vrste vina, vrste sira, imena jela, nazive zacina i tako dalje. Jednostavno, zaboravna sam. Jednostavnije, uzivam u dobroj klopi, dobrom vinu, ukusima, aromama. Nemam potrebe da ih nazivam. Prosto me ne zanima. Gotovim pravo uzeti krisku hljeba, proprziti na malo maslinovog ulja, nabaciti malo bijelog luka i papricice. Super mi je to ukusno. Jednostavno, ukusno mi je. Medjutim, i ovoj jednostavnosti od prostote je dato ime – bruschetta. Doduse, lakse je reci ljudima – jela sam bruchettu vec proprzila sam hljeb na maslinovom ulju i nabacila sam malo bijelog luka i papricice. Brze je a i ispadas kao da znas stvari. Da se zna da sam jela ovo, pila ono – po imenu i prezimenu. Sto si prob'o to si i proputov'o. Nekako ljudima ljepse cuti – pila sam Chianti i jela Ribolittu i Braciolu, vec – popila sam casu vina, jela supe od povrca  a nakon toga, govedine. Nekako sve sto se pojede i popije zvuci kao svarljivo zlato. A i, kao, kulturan si. Situacija je uporediva sa citanjem dobre knjige a zaboravljanje imena autora a mozda cak i naziva knjige. I to je nepristojno. Jer ne mozes podijeliti uzitak. Ne mozes druge uputiti na pravu adresu. Ipak, mene manje-vise boli briga. I dalje zaboravljam ali i dalje jedem dobro i citam dobre knjige. Ali, sutim.