Lijepe djevojke, lijepe zene, ne uvijek – ali, cesto imaju zajednicku ovisnost. Kao i svaka druga ovisnost,  i ova je opasna i dovodi ili do propasti ili do bolnog i dugog procesa izlijecenja. Lijepe zene traze stalnu potrvrdu svojoj lijepoti. Ogledalo nije dovoljno. Potrebno im je da se vide lijepim kroz tudje oci. Potrebno im je konstantno divljenje drugih. Traze da vrijeme stane. Kao i svaka druga ovisnost, i ova iscrpljuje. Potreban je ogroman trud svidjeti se svima i uvijek. Potrebno je investirati vrijeme, novac, zivce i svu svoju energiju. Mora se uvijek biti lijepa, svijeza i nasmijana. Potrebno je uvijek reci drugima ono sto zele cuti. Traziti potvrdu sopstvenog znacaja kroz broj ljudi koji su pitali za broj telefona ili su molili za zajednicko vrijeme ili su se okrenuli da bolje pogledaju tu ljepotu koja je upravo prosla je ocajan nacin zivota i uzasno lose utvrdjivanje smisla. Potpuno predavanje drugima. Nikakva kontrola nad samom sobom. I strah. Strah da ce vrijeme uzeti ljepotu, da ce ovaj umor koji sada ponekad i pomalo osjete postati stvarnost, da ce ispucati sve svoje pametne recenice i da ce morati nauciti reci ne. Strah da ce neki muskarac biti sa njima u drustvu potpuno nezainteresovan za njihovu prisutnost. Strah da je neka druga djevojka ili zena pored njih ljepsa i/ili zanimljivija. Strah od toga da ne posjeduju niti jednu drugu vjestinu ili sposobnost osim da budu lijepe. Strah da cekaju nekoga ko nece doci. Uskoro ce pitati ono malo prijateljica koje su jos uvijek pored nje,  jer je ostale izgubila nemilosrdno zavodeci njihove ljubavi, da li je lijepa, da li izgleda mladje vec sto godine kazu, da li su bore previse vidljive…Uskoro ce poceti burno istrazivati sebe i svoje znanje. Uskoro ce stvarno poceti uciti. Uskoro ce postati osoba. Ili ce zivjeti u mraku samoce. Mozda u zimi nesretne ljubavi i braka mastajuci i sanjajuci sebe kako je nekada izgledala.