Danas sam bila naaaaa plaaaaaaaazi. Da, na plazi. Ima, odnosno postoji, jedan plazna kafana – kafana na plazi- beach bar. Ta plazna kafana posjeduje veeeeliku terasu. Sa lezaljkama. Vi, dakle, gost – dodjete, izvalite se na lezaljku, narucite pice, okupate se, vratite se na lezaljku, konobar dodje, donese vam cipsa, kokica i sl. Kako ono bi, ahhhaaa, Big Chill. Iliti, Veliki Rahatluk. Gledala sam ljude okolo. Kao sto cinim uvijek kada mi dragi ljudi nedostaju, u nepoznatima sam vidjela poznate. Evo moje V, ulazi u vodu kao da se kuci vraca. Evo moje lijepe M, okruzena gomilom ljudi, sa nevjerovatnom sposobnosti da se posveti svakome. Evo moje N, sa velikim i pametnim ocima potpuno posvecena stvaranju i rijesavanju slijedece komplikacije. Evo moga dragog, osmatra zene a u pauzama rijesava sudoku. Skoro pa da sam mu prisla i zagrlila ga. Skoro pa da sam mu rekla kako mi nedostaje. Skoro da sam povukla i M i V i N i pitala ih zasto nisu zajedno, sta rade sa ovim stranim ljudima. Ma, nije bas toliko skoro. Jer nisu ovi ljudi ni blizu.