Kako bi bila informisana u svojoj izolaciji koja, na zalost, nece jos drugo trajati jer se valja pridruziti kolektivu (sedma od devet sigurno osjeti moju skoru asimilaciju) suvisne kompanije – slusam i gledam raznorazne podcaste.
Izmedju ostalog, svakih pola sata downloadujem cnn news update. Audio. Sreca moja. SAD(am)ovski voditelji se bore da izgovore ime Pavarotti kako treba pa se cuje nesto kao: pavloti, pavaloti, lukiano i slicno. Vijest o njegovoj smrti prenose sa istim onim lagano sretnim tonom kojim su PRIJE toga objavili kako je neki pasek spasen iz n'ake rupe.
 Sa istim leprsavim i sretnim tonom poslije objavljuju kako se broj samoubistava tinejdzera u SAD povecava te kako tinejdzeri preferiraju samoubistvo vjesanjem. Kao da citaju neku maloprodajnu statistiku te kazu kako tinejdzeri preferiraju ovaj dzins u odnosu na onaj dzins.
S obzirom da su ljudi poduzetni kakvi jesu, mozda se na trzistu uskoro pojave sareni kanapi za vjesanje, kanapi sa slikama Angeline Jolie ili Brad Pitt-a, kanapi sa stihovima Marilyn Manson-a…Da se unovci taj apsolutni ocaj koji djecu i odrasle vodi do zakljucka da se jednostavno ne isplati zivjeti. Ocaj koji ubija onaj primarni instikt prezivljavanja, ono sto nas cini slicnim ostalim zivotinjskim vrstama. Mozda su samoubice onaj dio populacije koji cine naredni korak ljudske evolucije, oslobodjeni straha od smrti. A mozda su, pak, najvece kukavice. A ja, pak, mozda provodim previse vremena u kuci. Asimilacija se mozda pokaze korisnom.