Totalno sam efikasna u apsolutnom gubljenju vremena. I to je vjestina. Dani mogu proci a da je ucinim nista korisno. Imam plan, imam ciljeve ali – kao da ih zamisljam za nekoga drugog. Znate kako djeca, a bome ponekada i odrasli, zamisljaju kako imaju neke posebne sposobnosti, neke vjestine koje im omogucavaju da lete, cuju tudje misli, postanu snazni i tako to. Mastam i ja. Mastam da sam super vrijedna. Mastam da sam super organizovana. Mastam da mogu podijeliti vrijeme na specificne zadatke koje moram obaviti. Mastam kako realizujem organizovano a da istovremeno imam vremena i za razonodu. E to je meni super junakinja.
This Post Has 6 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
olrajt, tu smo negdje. ja ne mastam. sve drugo da. gubim vrijeme. nisam ucinkovita. i tako.
😉
i meni je
ja sam david bowie 🙂
ako otkrijes kako se sve ovo radi, javi 🙂
prije djeteta sam se cesto tako osjecala…sad davanje hape, mjenjanje pelena, oblacenje, kupanje, igranje, mazenje, i pazenje, smatram svojom svakodnevnom svrhom…jedan osmijeh od maleckog slatkisa je najveca kompenzacija koju sam ikad dobila…
a ja sam iz kljuca