Od mikra ka makru, od porodice do kancelarije, od ulice do izlozbi, od opstine do drzavne uprave, od ateizma do religioznosti, od kolijevke do groba jedna sila je pokretac. EGO. Sila koja nas tjera da ucimo kako bi imali dobre poslove sa lijepim platama i kupovali lijepe stvari koje cemo pokazivati u iscekivanju zavisti, i isli u restorane i klubove u koje "ne moze svako". Sila koja nas tjera da bildamo i napucavamo misice i sake, kako bi mogli jednim udarcem usmtriti drznika koji nas ruzno pogleda i tako steci postovanje ulice. Sila koja nas tjera da postajemo politicki aktivni i kandidujemo se za parlamentarne, predsjednicke, opstinske liste, kako bi postali oni koji odlucuju i oni za koje se zna da odlucuju, kako bi odlucivali o cijenama struje, hljeba, porezima i ponekad olaksicama, kako bi nas ostali posmatrali sa strahom i ocekivanjima. Sila koja nas tjera da stampamo, slikamo osjecanja i glumimo u pozoristima i filmovima, kako bi nam ostali znali lik i djelo. Sila koja nas tjera da se lijepo oblacimo, fino mirisemo, mazemo ludim kremama sa ludim cijenama kako bi nas ostali zeljeli jebati ili zeljeli biti u nasoj kozi. Sve sto osoba cini, cini u nadi da ce u drugima izazvati zavist i/ili pohvalu. Ako ne, u cemu je poenta. Vrijeme u kojem zivimo, sa svim predmetima, konfliktima, tehnologijom, ekonomskim i politickim uredjenjima je rezultat sebicnosti odnosno ega. Eliminisimo ego i imamo socijalizam.