Trebalo je da provedem tri dana u svome gradu Sarajevu kako bi se vratila svojoj neuroticnoj sebi. Kako sama sebi nisam nimalo nedostajala, pokusavam da si objasnim razloge zbog kojih se ovdje sjebajem. Tokom sedam mjeseci provedenih u drugom gradu druge drzave, bila sam neka zen varijanta sebe. Naravno, povampirila bi se u bijesnu zvijer sa vremena na vrijeme i generalno sam bila najljuca osoba u svom novom drustvu ali to je bilo OK, jer je izazvalo zdravu dozu strahopostovanja kod ljudi kod kojih je to bilo i potrebno. Medjutim, raspolozenje mi je samo od sebe bilo kao ovdje na apaurinu. Mozda je razlog mog sjebavanja ovdje to sto gledam svoje roditelje kako se pred mojim ocima raspadaju od bolesti. Mozda zato sto spavam u stanu u kojem sam kao u zatvoru provela dva mjeseca dok su cetnici tutnjali kroz njega. Mozda zato to slusam grozne price o obijenim stanovima, kradjama, pucnjavama i slicno. Mozda zato sto svi kukaju, najvise oni koji ne trebaju. Mozda zato se se grad podjelio na one koji se kurce i na one koji se boje ovih sto se kurce. Mozda zato sto curica od 16 godina nakon sto se malo iskvarca, nabaci dzins minjak, i onu crvenu akreditaciju sff-a misli da je u redu da prica sa ostalim svijetom kao sa idiotima. Mozda zato sto u ovoj zemlji jos uvijek postoje neotkrivene masovne grobnice i ubijeni nisu sahranjeni kako treba. Mozda zato sto je u cetiri godine ovdje bilo toliko bola i patnje da je jednostavno nemoguce biti sretan. Mozda zato sto se ovdje pristojnost i dobrota izjednacavaju sa gluposti. Mozda zato sto sposobni nece u politiku. Mozda zbog hronicnog nedostatka pravde. Nije ni u mom novom gradu sjajno, vjerovatno nije nigdje sjajno. Ali, nema tog ogromnog tereta koji ovdje vecina nas nosi. Tereta frustracije sto svi znamo kako treba biti ali ne znamo nacin na koji da ostvarimo . Mozda je to razlog zbog kojeg ne mogu da se pokrenem i ucinim najednostavnije stvari od kako sam ovdje, zbog kojeg ne mogu da se ustanem iz kreveta ujutro, zbog kojeg ne zelim da izlazim i pricam sa ljudima. Mozda je to razlog zbog kojeg se nisam raspakovala, nakon tri sedmice.
This Post Has 8 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Sve si rekla…..nemam komentar
znaš Johnya:”Uradi nešto za svoju savjest. Drmaj žestoko…” jebo sjebadu.rad ubija depresiju, rad osvježava i tijelo i duh. drmni već jednom:)
nisam osatavila komentar stoljece.
ali ovo osjecam. do zadnjeg slova.
ne vracaj se
ionako je ovo sve sjebano
ljenguzo;)))
“zen varijanta sebe”
imam osjecaj da ce ovo neko iskoristiti u lose, komercijalne svrhe:)
mnogo je razloga al mislim da je do torbe:)
Ok, svidja mi se tvoj nacin pisanja, ali ovaj put se ne mogu sloziti s tobom.. Mislim da se treba suociti i boriti, a samim tvojim postom, U buducnost, za buducnost, pobijas sebe.. Pozz