Kakva korist od iskustva, ako mi je pamcenje slabo. Ne sjecam se ljudi koje sam upoznala. Ne sjecam se mjesta na kojima sam bila. Ne sjecam se pica kojih sam pila. Ne sjecam se hrane koje sam jela. Ne govorim u apsolutu. Ne radi se o totalnom zaboravu niti kakvom medicinskom stanju. Radi se o losem pamcenju kratkih susreta, posjeta, derneka, putovanja… Na primjer, sjecam se da sam bila u Talinu ali ne sjecam se sta sam vidjela, kakvu sam klopu probala, sta je bilo zanimljivo u tom gradu. Mozda zato sto nije bilo upecatljivo? Ma, sigurna sam da se ima cega sjecati ali ja ne mogu. Pa kako cu ja imati uspomene? Sta me drzi u teskim trenucima? Drzi me sto zaboravim i lose. Zaboravim neprijatne situacije. Zaboravim i losa iskustva. Zato i kazem: mogu ja imati triedeset godina puta tri ali jebati ga ako se ne sjecam u sta mi prodjose. Tako da ja i nemam izbora kada je u pitanju ona: ne treba misliti o proslosti, treba se okrenuti buducnosti. Sve da i hocu zivjeti u proslosti, ne mogu jer sam je zaboravila.
This Post Has 11 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
sjecas se onoga sto te opecatilo dobrim ili losim..
a ono sto je izbljedilo,nije bilo ni vrijedno pamcenja.
joj … blago tebi!
isti sam ti taki…samo mladji 🙂
btako treba x) kiss
u tom smislu sam u prilicnoj “magli” (posebno rano djetinjstvo)
tek ponekad kad prodjem nekim mjestima,podsjete me na dogadjaje,i ljude
A ja ne znam jesam li jeb0 il sam treb0 😀
Ti si blažena:))
Rijetki su takvi ljudi…..rekla bih da ih skoro i nema….sve vremenom dode na svoje mjesto…..skoro sve……
Nedostajala si…..
eh, ja bih voljela da mogu neke lose stvari zaboraviti…ali to bi vec bilo selektivno zaboravljanje, jer dobre stvari svakako zelim da zadrzim u memoriji…
naučiti zaboravljati na pravi način…
ponešto tek, izabrano
eh…
misija života
block out
nema smisla da kazem nesto efektno