Zivot nije pravedan. U stvari, mozda je bolje reci da nasa civilizacija nije pravedna. Prolazimo kroz ratove, rezemo se za stele, losi ne bivaju kaznjeni, dobri se vazda pravdaju i izvinjavaju. Tegoba uz pokoju zajebanciju. Zavisi od "sretne zvijezde" koliko cemo da se smijemo a koliko da placemo. Znam svoje uzitke, znam sto me cini vise zadovoljnom. Ne ogranicavajuci se na, ali isticuci hranu, alkohol, cigarete, seks, izlezavanje na suncu, budne noci, odgovaranje  na kretenske provokacije gigantskih kockastih glava…. Sva ova zadovoljstva, koja uglavnom placam monetarnim vrijednostima a, ponekad i modricama, placam i zdravljem. Radim da bi zaradila za pomenuta zadovoljstva, placena sam da se uzasno brinem svaki dan. Naravno, taj stres me kosta dobre krvne slike. Kako bi izronila iz stresa, uranjam u dobru, masnu, mocnu, snaznu hranu koja mi dize mast u krvi. Uranjam u alkohol koji mi unistava jetru. Upadam u dim cigareta koje mi unistavaju grlo i sve ostalo u tijelu. Stedim za godisnje odmore kako bi se cvarila na suncu koji mi tumorise kozu. Malo spavam kako bi zadovoljila znatizelju i procitala nesto malo, pogledala koji film, a nedostatak sna steti imunitetu. Kako bi izasla iz lose atmosfere jedne stetocine, dodajem stotinu drugih. I sve to sto me cini sretnijom, ubija me brze od dodjeljenih godina. Zasto moram zdravljem placati uzitke koji se ticu samo mene? Nastojim biti dobra prema drugima, pomoci kada mogu, uciniti sve sto je u mojoj moci da olaksam tegobe drugih. Sve sto zelim za sebe je slobodno uzivanje u svojim privatnim zadovoljstvima bez da me uniste. Pa valja li to tako, majku mu!!!!