Kada su okolnosti takve da ne moram nista da radim, ja nista necu da radim. Ne shvatam ljude koji tvrde da ne mogu mirovati, da uvijek moraju biti aktivni i nesto raditi. Licno, mogu sjediti, piti kafu, ili biti u stanju apsolutnog mirovanja satima- razmisljajuci o vaznim stvarima. Mislim da postoji i profesija koja placa lijenost i preseravanje na glas. Medjutim, mozda je za mene kasno mijenjati put takozvane karijere. Steta, osladilo mi se. Ponekad osjetim griznju savjesti, toliko toga treba da se uradi, ali urijetko.