Italija je zemlja velikih sisa. Gledas TV, umalo pa iskljucivo velike grudi: voditeljica vijesti – velike sise; komentatorica fudbalskih utakmica-velike sise; voditelj neke politicke emisije, iza njega samo stoji riba sa velikim sisama. Samo stoji, samo je tu sa svojim velikim sisama i lijepim osmijehom.  Mnogo je tu pokazatelja: zena mora imati velike sise da bi se pojavila na televiziji, zena mora prvo imati velike sise pa onda mozda nesto progovoriti, drustvo je pod totalnom kontrolom choone…Ili, mozda sisa. U tom slucaju, zene nisu samo pusti objekti kakvim ih muska Italija nastoji uciniti vec, imaju ogromnu kontrolu. Ako bez velikih sisa ne moze da se prica o politici, ekonomiji, fudbalu – moc je kod zena. No, sa velikim sisama. Silikonska evolucija fura. Vjerovatno pomenuto ima veze sa odnosom Italijan-mama. Nisam dovoljno putovala da donesem bilo kakav zakljucak medjutim, cini mi se oliti sumnjam da su Italijani nacija koja najvise pati za dobrim izgledom. Biti lijep/a odnosno atraktivan je prioritet. Sve ostalo dolazi poslije i dolazi samo od sebe. Cak i ako te majka priroda nije obdarila nekom ljepotom, moras se barem potruditi da se popravis i biti ces nagradjen.