Cudi me da sam ziva. Talijanski jos ne govorim vec ga vicem u obliku nepravilnijem od hercegovackog kamena. Engleski se polako urusava pod pritiskom italijanskog-engleskog. Slatkog ali smrtonosnog. Stvarno, puno je lose zivjeti negdje a ne govoriti jezik. Ljudi te mogu ogovarati u lice, mozes reci nesto uvredljivo a ne biti svjestan toga, mozes propustiti mnoge prilike i upasti u mnoge neprilike. Jedine situacije u kojima je dobro ne govoriti lokalni jezik je kada te neko hoce upeglati: nesto prodati na ulici, ujehoviti te i slicno. Mada, i u tim situacijama ko hoce da te pegla i upegla te – nekako. Haj’ valjda cu nekada nauciti pricati gluposti i na talijanskom jeziku. Nada posljednja umire.
This Post Has 8 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
ma talijanski se brzo uči.. klizi niz uši.. dontvori..
nije da ja znam parlat.. al u ona tri mjeseca sam naučila svašta:)
pa dobro, skoro cetiri mjeseca a tecno psujem. Pika li se?
hehe ne znam jel ti pikaju kad opsuješ?
nego.. vjerujem da u 4 mjeseca bolje govoriš talijanski nego oni talijani za koje se pika da znaju dobro govorit engleski.. hhhh
ma ti ces to ovako! (i trese prasinu s dlanova)
hahaha
sretno!
baš ti je super tamo! 🙂
ja sam cula da je samo muskarcima dozvoljeno reci vafangolo
Mislim da si talentovana da pricas gluposti, na bilo kojem jeziku. :))
manje-vise, pika ti se komentar
kuuler, i tresem i tresem…
crnjak, ma ludilo jedno
WKB, moram provjeriti
PK, sreca nisam sama u talentu