Znaci, ne volim bas pricati o sebi. Ozbiljno! Biti transparentan je hit, narocito u hipipsiholoskoskolskim skolicama zapadnijeg svijeta. Da sam znala, ne bih nikada dosla. Nije mi problem deverati sa matematikom koliko sa ovim glupostima licnog razvoja. Istina je, ne volim pricati o sebi. Dijelim licne informacije rijedje nego pare. I kada moram nesto reci o sebi, skratim – ono pravo – sto ce u prevodu dajem nepotpune informacije. Licno, smatram da ne volim biti ispitivana. Ne zato sto nesto krijem, daleko bilo. Mada, ovakav pristup moze biti problem u razgovorima za posao, na primjer. Ono: zavrsila sam fakultet. Gdje? Pa tu i tamo.- Radila sam 10 godina. Sta? Ma valjala neku robu. – Jel’ da, ne ide. Ma, znam ja to. Znam kada moram reci, reci cu. Na carini, u policiji, potencijalnom donatoru love…Al’ kad ne moram, ne volem. A nije bas da nikako ne volim pricati o sebi. Evo, sta sam sada svega napricala. Mozda, ipak fali zaklju….