ovo sto pisem, ni ne nacinje, ama bas nikako, kako osjecam svoj grad. Samo, prvi put mi se desava da sam u okviru osobe koja je dosla u posjetu. Sada se ja nesto pravo furam da sam otisla, a u stvari nisam. I…. da se necu vratiti, a u stvari hocu. I….da me nema pravo dugo a u stvari to je samo "godisnji". No, medjutim, pak, bila sam i otisla sam, odnosno vratila sam se. Ma, nemam pojma. Sta hocu da kazem je: kada je sunce i kada se ne osjeca hronicna zguzenost od strane posla i drugih obaveza koje nose specificnu tezinu u ovom specificnom gradu i kada iskljucis ton kuknjave onih koji kukati ne trebaju a u tome su najbolji, pravo je lijepo. Osam dana potpune uzivancije. Da sada udarim po osnovnoj skoli: cevapi, carsija, kafe sa prijateljima, pijanke sa prijateljima, vicevi, brat, roditelji, moja ljubav, pa opet prijatelji, sve ba znam, sve znam. Znam gdje je sta, moj lijepi jezik, znam ko je kreten a ko je dobar. Znam i ono sto ne trebam da znam. Necu o losem, u tome sam zivjela, znam kako je lose bilo i kako je manje lose sada. Hocu sada da uzivam malo u svome gradu. Pravo dobra starka koju su izjebali svakojaki kreteni ali ona je i dalje maca. Ostale kucke joj ga mogu popusiti.