U zadnje vrijeme, upoznala sam nekoliko zlatnih ljudi. Davno sam vec izgubila zelju za upoznavanjem. Umorila sam se od tog cijelog procesa. Svjesno sam se zatvorila u uzi krug prijateljstava, provjerenih i koje sve rijedje mogu iznenaditi. Novi zlatni ljudi su se pojavili kada sam ih najvise trebala, sa konkretnom pomoci i rijecima ohrabrenja. To me tjera da i ja postanem bolja prema drugima. Ne treba nikada biti lijeno pomoci drugome. Nikada. Vracaju mi se leptirici i livade u misli a odlaze zapusteni tuneli i rusevine. Samo da potraje.
This Post Has 5 Comments
Komentariši
Morate biti prijavljeni da biste objavili komentar.
Blago tebi…
superiška 😀
potrajaće samo ako ti želiš da potraju! Cmoka
Proci ce leptirici…ostace livada.:)
Stamena zemlja od zlatnih ljudi, ako su zlatni zaista.
Pozdravljam toplo.
trajul jos uvijek ? ;))))
sifra:optimisticna