Proslava Nove godine je nekada, za mene, bila znacajna stvar. Gdje, s kim, sta obuci…sve su to bile velike i znacajne odluke bez obzira na svakodnevnicu. Proslave ratnih Novih godina su, takodjer, znacile iglu i konac za mamu jer, rat nije opravdanje da se ne bude lijep. Ove godine, nevazno je. (O)ca(j)k sta vise, slavim Novu godinu na posljednjem mjestu gdje zelim biti. Sreca pa su ljudi oko mene zanimljivi i dobri. Moja idealna proslava: kuci do pola dvanaest (filmovi i tortilja cips sa salsa umakom), otici u neku rupu gdje se pustaju i slusaju David Bowie i Roxy Music, naliti se tekilom, isplesati se i izmahati glavom i otici kuci. No, ma koliko jednostavna zelja, nemoguca je za realizovati. Novu godinu cu docekati u jednom od "padinskih" dijelova grada, u jednom restoranu sa cuvenim pogledom (kao da ce to sta da znaci, konsidering d magla), i uz frikin "tamburase", jeduci kajmak i ustipke. Bicu upadna kao jedina zenska osoba koja ocito nije znala sta obuci, te se obukla kao neko ko nije znao sta obuci, i koja nije znala kako se treba obuci za mjesto u kojem ce vecinu vremena provesti jeduci ustipke i kajmak.