Uvijek sam bila znatizeljna. Ali, ne na onaj slatki, naucno-istrazivacki nacin, vec samo na istrazivacko-mahalski-iritantno-zabadajuci nacin. Nisam ja mahalusha, sviju mi. Nikada nisam bila mahalusa. Ne pohranjujem i ne prenosim informacije, samo ih u momentu intrigacije saznajem, i vrlo brzo zaboravljam. Samo kratke inventure, kopanja radi. Kada sam bila manje dijete vec sto sam sada, pa me mama i tata odevdu kod rodbine ili negdje drugo u goste, ako me nema na ocima preko pet minuta, nalaze me u ormarima, plakarima i viruci u ormarice, kako gledam sta ljudi nose, posjeduju, kako mirisu, koju pastu za zube koriste i sl. Mislim da me uvijek zanimala domacinska aktiva, oliti imovina. Pokretna. Tekuca. Fiksna. U obaveze, odnosno pasivu, nisam ulazila. Tako bi saznavala sta ja zelim jer, kako bi drugacije. I ne znam sta mi fali dok ne vidim kod drugoga. Sada, otprilike znam sta mi fali. Ali, brate, previse googliram.