svako pravi greske. Razlicite. Uvijek. Prave se greske u skoli, prave se greske na poslu, prave se greske u koracima, prave se greske u vezama, prave se greske u komunikaciji….Dani su nam ispunjeni manjim ili vecim greskama. Neko vise grijesi a neko manje, zavisi gdje je glava, u sta se gleda, o cemu razmislja, sta je kome bitno a sta ne. Jedini nacin na koji se mogu eliminisati greske je da se uvijek razmislja jedan korak unaprijed, da se svaka informacija zapamti, da se uvijek zna sta drugi misli i zeli, i da se to sve uskladi sa sopstvenim zeljama. U suprotnom, greske su neminovne. Neko manje grijesi a neko vise. Neko je pametniji, mudriji ili jednostano manje angazovan u svakom smislu te rijeci, pa se minimalizuju prilike za greske. Neko je samo i iskljucivo fokusiran na svoje potrebe pa sopstvene greske ne registruje ili registruje samo auto-golove. Nije moguce, istinski nije moguce, uvijek uraditi pravu stvar za sviju, nije moguce ne grijesiti. Zasto mi onda, svaka moja greska pada tako tesko?