bio je kod trece pive kada je nazvala. Njen tata je umro. Sinoc ga je morila tri sata kako je sanjala da joj ispadaju zubi. Ispade…ima tu nesto. Nikada ga nije upoznao. Nije imao zelje. Dijelom jer nije imao sta dobro da kaze o sebi, dijelom jer mu je ofirno sto mu zanje kcer, a dijelom mu je bilo mrsko biti fin. I sada…volio je on nju ali…vec osjeca kako prolazi. Vec osjeca kako njena bol ukida njegovu strast. Nije to sada…odjednom. Pocelo je davno, prije mjesec dana, kada se njen tata razbolio. Postalo je tako ocito da je ona necija kcerka. Postalo je jasno koliko je njene ljubavi negdje drugo. Postala je nemoguca za zeliti. Njena briga za drugu osobu postajala je njegova nebriga za nju. Nije vise osjecao ni griznju savjesti. Samo je rekao: "mozda je bolje da sada ne dolazim". Iiiii: "vidimo se za par dana". Pomislio je, zar ne kazu svi -dobices koliko dajes-. A, ona mu nije dugo dala.