Neki dan pricah kako volim rutinu, kako je brizljivo gradim i gajim. Medjutim, i rutina ima neke svoje pod-vrste. Neke od tih pod-vrsta prezirem i smaraju me. Zato, ba, ne valja, pojave analizirati jer uvijek se moze reci, kako se ono na inglishu kaze "on the other hand"…
Mrzim rutinu spremanja za napustanje doma. Nisam lijena, sviju mi…volim ja povuc’ (ponekad). Ali, iz jutra u vecer, iz dana u dan svaki postupak prati drugi istim redom: kakenje, pranje zuba, umivanje, tusiranje, kontanje sta obuci, oblacenje….ne dalo nista da se jos sminkam..uhhhhhh….to bi mi bilo previse. Mozda jesam, ipak, malo lijena. Lijeno mi se sminkati, lijeno mi previse vremena trositi na odlucivanje o tome sta cu obuci (preko 60 sekundi), lijeno mi slagati boje i kontati sta je moderno…U stvari, znaci da sve ove cice koje posmatram sa prezirom polu ili potpuno (u zavisnosti da li ih znam ili ne), su vrijednice kojima nista nije mrsko (valja poraniti, valja se pucnuti, valja na stiklama doci do posla, skole ili kafane) dok ova moja rasa anti-napucava nije nista  drugo do grupa lijencina!!!!!!
Mozda volim rutinu a mozda je ne volim, mozda sam vrijedna a mozda sam i lijena, mozda sam kompleksas a mozda….mozda…mozda me kompletno boli briga.