Nervozno je povukla rukav debele jakne. Vec je 8 sati!!! Sve je cesce zbunjuje  juranjava vremena, paranoise da je neko zajebava i pomjera joj sat…U stvari, svjesna je da jednostavno ima previse obaveza koje se hrane njenim danima, sedmicama, mjesecima. Ovo polugodiste se posvetila fitnesu i  savladjivanju borilackih vjestina. Previse godina se plasi da, kada dodje momenat, ona se nece moci odbraniti. Bilo je previse momenata kada se nije mogla odbraniti. Htjela je postati jaka. Vjezbala je histericno i ucila kako da suta muske guzove. Osjetila je snagu kako dolazi. Pocela se osjecati mocnom. Zavoljela je svoje misice. Cesto se gledala u ogledalu, utrljavajuci losion poslije tusiranja, milovala svoje uvjezbane obline. Naucila je biti oprezna, pratiti sve sta se desava oko nje, naucila je imati oci na ledjima. Postalo joj je zabavno. Biti spremna na sve. Jedva je cekala da je neko onako snaznu pokusa pobjediti. Jedva je cekala da se neko usudi uvrijediti je na bilo koji nacin. Samo neka probaju. Oci su joj mjerile okolinu a glavu ostavljale mirnom. Bila je zadovoljna brzinom percepcije. Pratila je sjenu covjeka iza nje. Nista je ne moze iznenaditi. HEEJJJ CAAAAOOOO!!! …cula je dubok glas tik pored svog uha. Vrisnula je kako nikada vrisnula nije. Potrcala je kao sredjnoskolka i plakala kao prvacic. Tek kada je dosla do vrata haustora, smogla je snage pogledati iza sebe….jedva je izvukla kljuc….otrcala od lifta do stana. Pokusala se smiriti. Neko zvoni. Gleda kroz spijunku. Brat. "Sto se ti ne pozdravljas? Sto bjezis od mene? Poceo sam i ja raditi, nisam ti mislio pare uzeti".