O skromnosti, opet

neko me, skoro, pitao sta mislim o njoj. Nisam puno razmisljala, prvo mi pade na pamet:
-ustrucava se puno
– to je sve?
-sta hoces vise!? Ustrucava se da kaze svoje misljenje, ustrucava se da trazi ono sto joj fali, ustrucava se obuci kako hoce da sta kome ne bi zasmetalo, ustrucava se opustiti da ne bi sta lanula, ustrucava se pricati sta radi da ne bi ispalo da se hvali. Bolan, ona se ustrucava da jede koliko moze da se ne bi drugi koji se od nje lakse debljaju, sjebavali sto ona zdere a ne siri se. Ustrucava se sto je tu. K'o da nekome boljem mjesto zauzima. Ustrucava se odgovoriti na provokaciju jer misli da ce njen odgovor vise povrijediti. I sta? Sta ce ona ikada dovesti do kraja?
– sto je to, sada, toliki nedostatak. Pa, ustrucava se – pristojno, nenametljivo, skromno celjade.
– Onako, sidranovski – nije ona skromna sto se ustrucava, vec se ustrucava sto je skromna.

Related Posts

This Post Has 10 Comments

  1. po mom mišljenju to je baš super, kakva je ona, ali ovo mi se na uklapa nikako “I sta? Sta ce ona ikada dovesti do kraja?”
    mislim da će ona sve što započne dovesti do kraja, jer to tako hoće. nema to veze što je skromna, možda to budu onda i neki skromni ciljevi, ali, ako poželi da ostvari nešto, privest će ona to sigurno kraju
    to je moje mišljenje 🙂

Komentariši