ili pateticna jadikovka na temu vec milion puta recenog

Potencijal za uzivanje u zivotu je, za malo, pa neogranicen. Kada bi bili u stanju prestati strahovati od svega i svacega, i vjerovatnog i nevjerovatnog, od smrti i zivota…mogli bi imati sretne i ispunjene zivote.

Medjutim, ono sto imamo, je stroga hijerarhija koja se prenosi s koljena na koljeno i skoro pa onemogucava dijecu da zive bolje od roditelja, da izadju iz siromastva, da razbiju bijedu svog okruzenja.

Oni koji se, na srecu, ne bave egistencijalnim pitanjima, a sto je uveliko do geografije, su vecinom usrani od straha da ne izgube posao, da se ne razbole, da im dijeci sta ne bude, da se ne povrijede, da vrate kredite, da ne ispadnu glupi…

Prve paralizuje strah gornje kaste da ih donji ne preteknu a druge sopstveni uzas od zivota. Globalni kastinski sistem nas ne upucuje na evoluciju vec iskljucivo na updateovani nacin zivota. Iz pecine se preselismo u beton, brojcano rastemo, imamo vise svakodnevnih pomagala, imenovali smo zvijezde i susjedne galaksije ali, tu se prica zavrsava.

Jos uvijek smo mala djeca, ali ona problematicna pa umjesto da djeciju znatizelju koristimo za napredovanje, mi je koristima za inovativnost u nacinima kako muciti druge ljude, kako razviti sto razornija oruzja, kako hraniti sopstvene poremecaje. Umjesto da se kao djeca igramo u prirodi, rastemo u njenoj ljepoti, u nasoj urodjenoj ljubavi prema istoj, mi je pokusavamo zajebati. Pokusavamo je kontrolisati ali priroda je jaca a nista ne cini iz osvete vec zato sto mora.

Umjesto da gradimo medjusobne veze, istrazujuci se i postujuci se, mi strahujemo jedni od drugih, sa oprezom pristupamo svakoj osobi, pa i svakoj naciji, pitajuci se sta nam lose moze napraviti.

Umjesto da rasporedjujemo bogastvo i prihode koji svima pripadaju, umjesto da iznalazimo nacine kako balansirati medjunarodnu trgovinu tako da svaka drzava nekome prodaje i od nekoga kupuje i samim tim bi svaka drzava zaradjivala, umjesto da iznalazimo nacine da se rijesimo prokletstva siromastva kako bi se veliki dio populacije mogao poceti baviti razvojem sopstvenog drustva i ukljuciti u proces globalnog napretka, mi odrzavamo stanje koje u svakom trenutku moze dovesti do eksplozije.

Neki od nas ne mogu nista uraditi, sprijeceni su se baviti bilo cime osim kako prezivjeti, kako doci do hrane i vode. Neki od nas mogu aktivno ucestvovati, poceti od “malih stvari”: postovanja prema okolisu, slobodnog izrazavanja misljenja, glasnog protestovanja, pomaganja onima koji su sprijeceni da sami sebi pomognu, ucenja, eliminiranja straha.

Znam da nit’ sam napisala sta novo nit’ pametno ali, ono, da probam barem sebe ubijediti da ovo vremena sto imam, ne gubim na budalastine.