Hladnoca

iskreno, ne mogu vise da je trpim. Cim nema sunca, ja pocnem da cvokocem. Tokom posljednjih par godina, zima me unistavala. Svako malo, nesto se ukocim, fasujem gripu, dobijem jos koju sijedu.

Zimu, a i dobar dio jeseni, provodim u izolaciji ne zato sto sam depresivna vec sto mi je HLADNO. Ne bude mi mrsko ni koju kilu nabacit’ nece li me zgrijat’. Dvadeset minuta u hladnoj prostoriji ili po hladnom vremenu i ja niti mogu da pricam, niti da razmisljam – samo mogu da bjezim. U toplije.

Bas mi frka od ove, naredne. Kontam, sta li ce me sada strefiti? Ledja? Bronhitis? Jedan fini gospodin, amerikanac koji zivi na istocnoj obali, u najhladnijoj drzavi od Sjedinjenih, na moje pitanje zasto se ne preseli u toplije krajeve odgovara: hladnoca pomaze da covjek ostane budan, da mozak drzi aktivnim; sunce i toplota previse opustaju.

Bolje da me opusta sunce vec lexilium.

Related Posts

This Post Has 14 Comments

  1. ista sam takva! kod mene već krajem avgusta počinje sezona debele odjeće i grijem po čitav dan na grijalicu, dok grijanje ne počne… ne mogu da budem u hladnoj prostoriji nikako, odmah počnem da se tresem…
    obično sjednem na grijalicu, kad baš ono postane neizdrživo…

Komentariši