Nekada, u ratu, spustila sam mozak, meni se cini na Vrbanja mostu. Bio mi tezak a malo mi se zurilo. Inace sam sklona hitnji, mozda to ima veze s tim danom.
Psihologija prognanog. Kao da je uvijek iza mene pijana, krvolocna i do zuba naoruzana banda. Mozak sam tada pustila, nisam ga ni trazila cijeli rat.
Prodje vrijeme rata, a ja ga u neznanju provedoh, sretna budala. Trcala kada sam trebala trcati (mozda ne bas uvijek), teglila kada se trebalo sta vuci, cekala u redu za sve sto se trebalo cekati, ljubila se kada se trebalo ljubiti, nisam isla u skolu kada se trebalo ici. Niti sam sta pitala niti me sta zanimalo.
Mislim da sam bila obavijena oblakom neinteligencije i nerazmisljanja. Prirodno, bila sam pravo popularna medju deckima. Vukla sam metarsku kosu po slobodnoj teritoriji, vjezbala seksi poglede i trazila crveni ruz.
Zavrsio se rat, ja na Vrbanju a mozak razbacan svuda. Pokupila sam sto se pokupiti dalo, vracala sam se nekoliko godina trazeci preostale komade pa sastavila nakaradu i nekako…
Decki su se pretvorili u grube i dosadne muskarce pa se ja osisam, obucem odjecu made by “konzerva”, cipele ravne da beton bole i preselim se u “out” odjeljenje. Meni dobro, ja rahat.
Tijelo mi odbacilo zestoke derneke i masovno druzenje kao i pratece komplikacije. Pocela sam se druziti za znatizeljom i ljubopitljivosti.
Naravno, vrijeme prolazi. Kako sam ranije risnula, kasni se. Valjalo je sve to obaviti. Valjalo je proci kroz transformacije, valjalo je naci um. Valjalo je izidati cetiri zida u kojem ce se sve to desiti, valjalo se sakriti. Povela sam brigu o ljudima, bliskim, koje kao da godinama nisam vidjela.
Pokusala sam nadoknaditi, jos uvijek to radim. Sakrila sam se u samostalno izgradjena cetiri zida, zajednice, brineci brigu o svima osim o samoj sebi. Skroviste od pokusaja i neuspjeha. Izgovor za strah od jos jedne transformacije. Kakva cu sada ispasti?
Jos uvijek trazim dijelove mozga, ko zna gdje su sada. Mozda bi mi bas oni pomogli da napokon pocnem donositi ispravne odluke.
e sada su svi moji pokusaji da budem dobre volje otisli u tri pm…rastuzi me brate, prvo umorni, sad ti…nemrem danas vise bit dobre volje…(((
ja navijam da preispitivanje izdobri!
@slovo
sto te ja rastuzi, moja ti, moja prica od prije 11 godina… proslost obicna
@aime
i ja pamtim momente kad sam poceo pucati (naravno ne iz vatrenog oruzja)
samo si danas !!!
slovo, pa zao mi je-bice jos dobrog raspolozenja
PF, i ja
umorni, pretjera ga ja, a?
pretjera… moras imati u glavi da te citaju i neki lako prijemcivi sa verifikovanim dijagnozama… malo nam fali za sljedeci nivo…
umorni, nemoj prepascu se 🙂
moj umorni, ovo ti mene u ove verifikovane dijagnosticirane…ma nisam znala da me citas do maloprije uopste….ma jesam prenos, neko vako, neko nako, sta da radim…znam ja da je to proslost al je tuuuuznaaaaaa…i puno ih iz nje vise nemaaa…i nema tu rikverca…((
Ekši? 🙂
ja mislim da si dobra ispala
ko te je tjerao da ga trazis 😉
slovo, ma nema kod tebe nikakve dijagnoze, ti si super!
moje tajne, 🙂
spaceman, hvala ti!
TE, ma i ja kontam – bolje da ga onomad ostavih
sklopice se to nekako samo od sebe kad dodje vrijeme.. 😉
ma jebo mozak, je li koka na mjestu? 🙂
Ma ‘vako ofrlje, meni si sasvim dobra.
Modesty mi je bila junakinja i uzor jos od 4-e godine, pa me mozda prenosi. Ali, mislim da je tebi mozak ‘na okupu’.
Njega ti na fali, ne brini. 🙂
*Fakat te moram pocet’ zlostavljat, ne vole se matere sto samo tepaju & miluju, kazu*
verona, pa kad’ vise?
alanford, ne mogu da nadjem
cagliostro, istuci me molim te 🙂
neki nemaju mozga nikako, pa ipak žive
čak i vladaju državama! 🙂
uživaj, dok nisi našla opet sve dijelove 😉
Daskom za sjeckanje mesa, sipkom ili oklagijom?
crnjak, skupila sam ih sasvim dovoljno za sekiracije
cagliostro, mamice – ti biraj 🙂
Hm. Reci mi, jel vise volis nosit suknju ili pantalone?
psihologija prognanih…koliko god stvari ne volim reducirati na neki individualan fenomen ili tendenciju, bas je tako…
Mami, nemoj po nogama…
Miss_A, bilo bi bolje da nije