– Dobar dan. Izvolite?
– Dosli smo da mom decku provjerimo dioptriju.
– A decko ne prica?
– Pa decko, pored toga sto ne vidi dobro, ne cuje bas najbolje. Za sada, jedino culo koje ga dobro sluzi je njuh.
– Sta je problem?
– Pa on skoro da nista ne vidi!!! U stvari, prije bi se reklo da ima poremecen pogled na svijet.
– Kako mislite?
– Otkako je oslijepio i oglusio umislio je da je bolji od mene i pravo sere. A posto ne vidi i ne cuje a samo njusi, nesto mu tukne, a ne konta da je on taj koji smrdi.
– Sada cemo mi to pogledati.
(10 minuta kasnije)
– U pravu ste, stvarno mu je vid totalno poremecen. Predlazem hitnu operaciju ociju i ispiranje usiju.
– Znaci, u pravu sam, do njega je.
– Naravno! Vi ste, s druge strane, savrseni!
ccccc…
hm… ma naravno da je do njega 😉
Koleginice, luda si k'o struja. Zasto taj svoj skriveni talenat ne pokazes na iducem sastanku u firmi … u tebi cuci … neko cuci:)))) Zaista sam odusevljen, ali iskreno ..
slovo, 🙂
TE, dabome
EHM, eeeee – znas ti dobro da meni nije ni do cega na poslu
hahahaha
treba njemu malo mozak isprat, a ne uši :))
luna, i meni se cini ali, to u nastavku :)))
haha bas me nasmija;D
nanula, drago mi je 🙂
VAUUUUU.. kako ti dobro izgleda blog.. skoro sam ljubomorna.. ;)))))
verona, hvala ti – moj drug EHM je zasluzan 🙂
super ti blogić:)
mirnesa, hvala – ja sam tvoj cesti gost 🙂